Prirodni kozmetički konzervansi koji stvarno djeluju

Brendovi koji žele čist, biljni imidž često postavljaju isto pitanje: koji prirodni kozmetički konzervansi stvarno štite proizvod, a koji samo dobro izgledaju na etiketi? Iskren je odgovor da priroda nudi malo gotovih rješenja, da zakon ima vlastito mišljenje o tome što je konzervans te da samo test može pokazati djeluje li vaš sustav. Ovaj vodič odvaja ono što je realno od onoga što je marketing.

Kratak odgovor

U EU ne postoji pravna kategorija “prirodnog konzervansa”. Tvar kojom se konzervira kozmetički proizvod mora biti na pozitivnom popisu iz Priloga V Uredbe (EZ) br. 1223/2009, a neke od navedenih tvari, poput sorbinske kiseline, benzojeve kiseline i njihovih soli, istovjetne su prirodnima i prihvaćene u mnogim prirodnim standardima. Biljni ekstrakti i eterična ulja rijetko sami štite proizvod na vodenoj bazi, pa se sustav prirodnijeg usmjerenja gradi od navedenog konzervansa, nepovoljne formule i dobre ambalaže, a mora se dokazati challenge testom.

Što “prirodni konzervans” znači u praksi?

Izraz se koristi labavo. Može značiti tvar koja se nalazi u prirodi, tvar proizvedenu da odgovara onoj iz prirode ili jednostavno sastojak zelenog imidža. Za uredbu ništa od toga nije važno: važna je funkcija. Ako se sastojak dodaje uglavnom radi zaustavljanja mikrobnog rasta, on je konzervans i mora biti naveden u Prilogu V, sa svojim granicama, vrstama proizvoda i upozorenjima. Naš vodič o challenge testu pokazuje kako se rezultat dokazuje.

Pročitajte i Konzervansi odobreni u EU za kozmetiku: Prilog V objašnjen

Koji se navedeni konzervansi smatraju istovjetnima prirodnima?

Nekoliko tvari iz Priloga V javlja se u prirodi, ali se radi ujednačenosti proizvode industrijski. To je uobičajen izbor za brendove koji žele prirodno pozicioniranje:

• Sorbinska kiselina i njezine soli, učinkovite uglavnom protiv kvasaca i plijesni.
• Benzojeva kiselina i njezine soli, koje također bolje djeluju u kiselim formulama.
• Salicilna kiselina, koja ima ograničenja uporabe i nije prikladna za svaku vrstu proizvoda.
• Dehidrooctena kiselina i njezina sol, uobičajene u proizvodima prirodnog usmjerenja.
• Benzilni alkohol, koji se nalazi u nekim biljkama, ali se za kozmetiku proizvodi sintetički.

Sustavi certifikacije prirodne i organske kozmetike postavljaju vlastite popise, a neki dopuštaju samo kratku skupinu konzervansa, uglavnom organske kiseline, njihove soli i benzilni alkohol. Ako planirate certifikaciju, prvo provjerite aktualni standard jer dopušteni popis pripada sustavu, a ne zakonu.

Zašto većina prirodnih ekstrakata nije dovoljna

Mnoga eterična ulja i biljni ekstrakti pokazuju antimikrobno djelovanje u laboratorijskoj posudi. U gotovom kozmetičkom proizvodu slika je drugačija. Za zaštitu proizvoda s vodom potrebno je široko djelovanje protiv bakterija, kvasaca i plijesni u koncentraciji koja je sigurna za kožu te prihvatljiva po mirisu i boji. Eterična bi se ulja često morala koristiti u količinama koje iritiraju, snažno mirišu ili senzibiliziraju, a neka sadrže alergene mirisa koji se moraju navesti na oznaci prema Uredbi (EU) 2023/1545, pa ih mora obuhvatiti i vaša procjena sigurnosti. Njihov sastav također varira ovisno o žetvi i dobavljaču, zbog čega je zaštita od šarže do šarže manje predvidljiva.

Što djeluje: izgradnja nepovoljne formule

Najpouzdanija strategija prirodnijeg usmjerenja jest proizvod učiniti teškim za rast mikroorganizama, a zatim dodati navedeni konzervans u razumnoj količini. Elementi koje možete koristiti:

• Niska aktivnost vode. Bezvodni proizvodi, poput balzama, ulja i pudera, nose daleko manji rizik od krema i losiona.
• Kontrola pH. Konzervansi na bazi organskih kiselina najaktivniji su pri nižem pH, pa blago kisela formula često treba manje konzervansa.
• Humektanti i polioli. Glicerin i glikoli vežu vodu i doprinose zaprekama, u mjeri koju dopušta osjet na koži.
• Keliranti. Slabe mikrobe vezanjem metalnih iona i mogu pojačati učinak drugih komponenti.
• Ambalaža. Airless pumpe i uski otvori smanjuju kontaminaciju pri uporabi u usporedbi s otvorenim posudama.
• Higijenska proizvodnja. Čista oprema i voda prema dobroj proizvođačkoj praksi smanjuju opterećenje s kojim se konzervans mora nositi.

Kombiniranje više zapreka često se naziva pristupom “zapreka” ili “više zapreka”. On ne uklanja potrebu za konzerviranjem proizvoda koji sadrže vodu, ali može smanjiti ono što je potrebno.

Pročitajte i Nanomaterijali u kozmetici: propisi i prijava

Što je s višenamjenskim sastojcima i pojačivačima?

Sastojci poput određenih glikola, gliceril estera i derivata organskih kiselina prodaju se kao hidratanti, solubilizatori ili pojačivači koji također pomažu konzerviranju. Legitimni su kada imaju stvarnu drugu funkciju i kada se dokaže da je cijela formula zaštićena. Ne mogu zamijeniti navedeni konzervans ako je svrha konzerviranje, a o tome ne odlučuje brošura dobavljača. Odgovorna osoba mora obrazložiti funkciju, a gotova formula mora proći svoje testove. Kada ste u dvojbi, pitajte svog procjenitelja sigurnosti prije nego što formulu izgradite oko pojačivača.

Kako dokazati da prirodni sustav djeluje

Challenge test je način da se to pokaže. Naš test provodi se prema ISO 11930:2019 ili USP 51: proizvod se inokulira s pet referentnih mikroorganizama, a smanjenje se prati tijekom 28 dana. Za prirodne sustave planirajte sljedeće:

1. Testirajte konačnu formulu u konačnom pakiranju, a ne laboratorijski uzorak u drugoj posudi.
2. Testirajte najnepovoljniju varijantu ako imate liniju proizvoda, primjerice onu s najvišim udjelom vode ili najvišim pH.
3. Ponovite test nakon svake promjene dobavljača, ekstrakta ili koncentracije.
4. Poduprite ga mikrobiološkom kvalitetom gotove šarže i testom stabilnosti, jer pomak pH može s vremenom smanjiti konzerviranje.

Prema ISO 11930 test se može proći prema kriteriju A ili kriteriju B, koji je obično manje strog, a izvješće navodi koji se primjenjuje. Pitajte koji je kriterij korišten u vašem izvješću i što to znači za vaš proizvod i vaše tržište.

Tvrdnje: što smijete, a što ne smijete reći

“Prirodno” i “bez konzervansa” su tvrdnje, pa se primjenjuje Uredba (EU) br. 655/2013: moraju biti istinite, potkrijepljene dokazima i ne smiju zavaravati. Proizvod koji sadrži konzervans istovjetan sintetičkom ne smije se opisivati kao proizvod bez konzervansa. Proizvod zaštićen nepovoljnom formulom i navedenim konzervansom i dalje se može nazvati nježnim, ali tekst mora odgovarati popisu sastojaka. Provjerite svaku riječ “prirodno” prema formuli, standardu certifikacije na koji se pozivate i očekivanjima vašeg trgovca.

Pročitajte i CMR tvari u kozmetici: što je zabranjeno

Česte pogreške kod prirodnog konzerviranja

• Oslanjanje samo na eterična ulja ili ekstrakte kod kreme ili losiona.
• Kopiranje sustava konzerviranja iz druge formule bez testiranja.
• Zanemarivanje pH, koji može poništiti učinak organskih kiselina.
• Prodaja u otvorenim posudama dok je test proveden u zatvorenoj posudi.
• Isticanje “bez konzervansa” kada je u formuli navedeni konzervans.
• Preskakanje challenge testa zato što su sastojci biljni.

Često postavljana pitanja

Mogu li kozmetiku konzervirati samo eteričnim uljima?

Kod proizvoda koji sadrže vodu to rijetko uspijeva i može otvoriti pitanja sigurnosti za kožu i alergena. Kod bezvodnih proizvoda rizik je znatno manji, ali i dalje morate potvrditi kvalitetu gotovog proizvoda.

Je li prirodni konzervans sigurniji od sintetičkog?

Ne automatski. Sigurnost ovisi o tvari, koncentraciji i uporabi. Navedeni konzervans procijenjen je pri svojoj granici, dok prirodna tvar koja nije na popisu možda nije procijenjena za tu svrhu.

Trebaju li prirodni proizvodi challenge test?

Da, ako sadrže vodu. Challenge test pokazuje djeluje li sustav, bez obzira na podrijetlo sastojaka.

Ključne poruke

• EU nema kategoriju prirodnog konzervansa; o tome što smije konzervirati odlučuje pozitivan popis iz Priloga V.
• Organske kiseline istovjetne prirodnima i njihove soli realan su izbor prirodnijeg usmjerenja.
• Ekstrakti i eterična ulja rijetko sami štite formule na vodenoj bazi.
• Izgradite nepovoljnu formulu, odaberite prikladnu ambalažu i rezultat dokažite challenge testom.